Mese Tea története - egy kreatív gyógytea ötletének születése

Priča o Mese Tea – kako je nastala ideja za kreativni biljni čaj

"Moja majka nastavila je prenositi znanje Ilonke Mame, a kasnije, kada je već bila jedna od visokih rukovoditeljica HERBÁRIA-e, uspješno je sudjelovala u razvoju brojnih proizvoda, od kojih se neki i danas prodaju." [...] "Nakon nekoliko zaobilaznih životnih puteva i moj je otac pronašao posao u HERBÁRIA-i kao trgovački predstavnik." (Ádám)

Mesetea karakterei

O priči Mese Tea razgovarali smo s Fejesom Ádámom. Njegovi su roditelji u obitelj čajeva unijeli svoje stručno znanje o bilju, supruga je izradila ilustracije, a on je napisao priče. 

Ispričaj nam nešto o vama, Ádám. Tko ste i odakle je došla ideja za Mese Tea?

Ja sam Fejes Ádám. Supruga i ja zajedno smo osmislili i stvorili Mesetea. Sljedeće je riječi napisao Ferenc Móra, ali one savršeno izražavaju i našu ljubav prema našim čajevima:

„... Dogurao sam malo dalje od toga da u ruži vidim samo ljepotu, u špinatu samo nešto neugodno, a u ceru samo dobro drvo za ogrjev. Travu, stabla i cvijeće zavolio sam prije ljudi i zasigurno ću održavati prijateljstvo s njima sve dok mi ne preostane ništa drugo nego iz podzemlja slati poruke preko plavookog divljeg lana i crveno nasmijanih makova. Kad nitko ne gleda, i danas milujem koru topole nježnom, zaljubljenom rukom, i osjećam karakter veličanstvenog hrasta crnog debla, koji čak i svoje žirove ispušta tiho poput rođenog aristokrata koji izgovara riječ. 

Da, od djetinjstva znam da stabla i cvijeće, žive trske i mahovine boje guščića koje žive na mrtvim slamnatim krovovima imaju dušu. Reći ću i nešto drugo: i biljke imaju razum, stariji od ljudskog, jer iza sebe imaju nekoliko milijuna godina više iskustva i mudrosti nego mi.

Ljubavna čuda biljaka, u kojima kao posrednici moljci, pčele i svakakvi kukci imaju važnu ulogu, dobro su poznata. Ljudska mašta ne može im konkurirati. Mašta biljaka mnogo je bogatija. Sve su izmislile – samo moral nisu. Je li ljubav kadulje, jasmina i jorgovana ljepša od ljudske, teško je odlučiti, ali biološke razlike među njima nema!”

Mesetea gyógynövényekkel
Mesetea gyógynövényekkel
Mesetea gyógynövényekkel

Galerija slika Mese Tea

Priča o Mesetea obiteljska je priča. Sve je počelo kada su se moja majka i otac vjenčali 1972. godine. Oboje su završili Hortikulturno sveučilište u Kecskemétu, pa je njihova predanost biljkama još u mladosti odredila smjer ostatka njihova života. Devedesetih su oboje završili u Herbáriji: moja majka Momó kao visoka rukovoditeljica, a moj otac Péter kao trgovački predstavnik. 

Momó és Péter – a gyógytea szakértői

Stručnjaci za biljne čajeve

Od tada je bogati svijet bilja postao sastavni dio njihova života. U međuvremenu su odgojili četvero djece; ja sam krenuo umjetničkim putem i ples odabrao kao svoj životni poziv. Sa suprugom sam izgradio uspješnu plesnu školu u kojoj je više od 100 djece pohađalo plesne radionice. Zatim je 2020. započelo razdoblje u našem životu koje je onemogućilo da se okupljamo kao zajednica i podučavamo djecu. Tada nam je palo na pamet usmjeriti pažnju na već dobro razvijen posao mojih roditelja, koji se bavio proizvodnjom mješavina biljnih čajeva.

Odakle tvojim roditeljima tako veliko znanje o bilju?  

Posao s biljnim čajevima temelji se na znanju i povjerenju. Potrebno je oboje kako bi se ljudi s povjerenjem okrenuli biljnim čajevima. Moji su roditelji izrađivali provjerene mješavine biljnih čajeva koje su dugo bile poznate i korištene u narodnoj medicini i zbog njihove pouzdanosti, poštenja i neupitnog stručnog znanja njihovi su partneri brzo razvili dugoročnu privrženost prema njima. Uzgoj, njega i obrada biljaka bili su cijelo vrijeme prisutni u životu i radu mojih roditelja.

Momó munkában

Moja majka potječe iz Szabolcsa, gdje je djetinjstvo provela u neposrednoj blizini Ilonke Mame, travarke iz Sóstóa, pod njezinim nadzorom i poučavanjem te okružena njezinom ljubavlju prema biljkama i životinjama. I danas vjeruje u ono što je naučila od Ilonke Mame: da se trebamo radovati svakom živom biću, svakoj biljci i životinji koja još živi, niče, cvjeta i donosi plod na našoj Zemlji! I također da je svaka biljka na neki način ljekovita biljka.

Moja majka nastavila je prenositi znanje Ilonke Mame, a kasnije, kada je već bila jedna od visokih rukovoditeljica HERBÁRIA-e, uspješno je sudjelovala u razvoju brojnih proizvoda, od kojih se neki i danas prodaju.

Moj je otac cijelo djetinjstvo proveo u prirodi, okružen rodama, žabama te divljim biljnim i životinjskim svijetom poplavnih područja južne Velike nizine. Odatle potječe njegova ljubav prema prirodi, koja ga je odvela ravno na Hortikulturno sveučilište u Kecskemétu, gdje je kasnije, baš kao i moja majka, stekao diplomu inženjera hortikulture. Nakon nekoliko zaobilaznih životnih puteva i moj je otac pronašao posao u HERBÁRIA-i kao trgovački predstavnik.

Péter a természetben

Kako ste ti i supruga ušli u svijet biljnih čajeva?

Kako smo mi, plesni umjetnici, završili u svijetu biljnih čajeva?

I mi imamo dvoje male djece, koja u međuvremenu više nisu tako mala, i naravno, kao i svu djecu koja idu u školu i vrtić, i njih su stizale razne prehlade, kašalj, curenje nosa i slične tegobe. U jednom nam je pogledu bilo lako, jer smo zahvaljujući mojim roditeljima uvijek bez problema mogli doći do najrazličitijih mješavina biljnih čajeva. Ali lakši dio završavao je kada bi supruga skuhala čaj. Sljedeći korak često je bio težak čak i nama, jer čaj može odraditi svoju ulogu samo ako ga djeca zaista popiju. Upravo smo tu nailazili na prepreke. Većina djece, naime, ne voli piti čajeve koji im imaju neobičan okus, osobito ako im i sam naziv zvuči strano. Koje dijete želi piti čaj koji se zove Szárazköhögés, zar ne?  Tada smo došli na ideju da mješavinama čajeva damo bajkovita imena, u nadi da će djevojčice radije piti čaj Hercegnő, a dječaci čaj Királyfi. Kad smo već djeci davali bajkovite čajeve, bilo je sasvim prirodno uz njih ispričati i priče. Tako smo shvatili da je ispijanje čaja uz priču mnogo ugodnije i lakše nego djetetu jednostavno narediti da popije čaj.

Zato smo napisali priče za naše čajeve, jer se nadamo da će djeca, ako se mogu poistovjetiti s bajkovitim likom i ako im bilje postane bliže i osobnije, s većom voljom popiti čaj. Istodobno kroz priče mogu na razigran i zabavan način učiti o bilju.

Adrienn és Ádám
Adrienn és Ádám
Adrienn és Ádám

Adrienn i Ádám – kreativci iza Mese Tea

Odakle su došle ideje za likove?

Likove iz priča osmislili smo prema sastojcima mješavina čajeva i nadamo se da ćemo tako na zabavan način malo potaknuti dječji ponos, kako bi poput glavnih junaka u pričama pokazali da i oni to mogu – i zaista mogu popiti taj čaj! U slikovnicama se nalaze i crteži za bojanje uz koje djeca mogu oblikovati bajkovite likove na svoj jedinstven način i u vlastitom stilu.

Priče sam napisao ja, a ilustracije je nacrtala moja supruga. Budući da su mješavine čajeva osmislili moji roditelji, a priče i crteže zajedno smo stvarali supruga i ja, za Mesetea doista možemo reći da je obiteljski proizvod nastao iz znanja više generacija.

 

Na kraju naše priče ponovno nam se nameće Ferenc Móra:

Ne bih mogao reći tko je izvor, ali neki je istraživač Azije zabilježio da se nomadska plemena turanskih stepa jednom u generaciji okupljaju na proslavi oko jednog golemog tamarisa, kada tople proljetne kiše potaknu anemone da niknu čak i iz mrtvog pijeska, a mnoštvo ljudi vrvi oko čarobnog stabla. Stepski narod slavi, i tu proslavu naziva blagdanom Živog stabla... „Pogledajte, živo stablo!” govore stariji mladima, kao što su nekada govorili njima dok su bili mladi, i zalijevaju njegovo korijenje prinosima pića, dok šamani pjevaju pjesme u njegovu čast, i prije nego što sklope svoje jurte kako bi ponovno krenuli kroz pustinje bez drveća, režu grane sa živog stabla i nose ih sa sobom na putovanjima kao podsjetnik na stvaralačku snagu prirode. Ipak, gotovo vjerujem da čovjek nikada neće moći nadoknaditi onu razliku koja ga odvaja od biljke – i to ne u njegovu korist. Čovjek ima razum, naravno da ga ima, ali čemu služi ako nema pameti kada je riječ o njemu samome? Jer zbog onoga što čovjek danas čini samome sebi doista nije vrijedilo postati čovjekom.

Natrag na blog